A temazcal a day keeps the doctor away!
Kao i uvek, u lokalnoj busolici prema Maski se kao sardine gužvaju abuelite šarenih haljina. Verujem da im nije baš najdraže kad im se u sparnu konzervu infiltriraju i tri srpske gušterčine teških lobanja. Gušteri u pitanju: Mare Pi, Kormilo y yo. Ma ja ba... Paklena busolica je uvek kvalitetna priprema za gušenje u pari temaskala, a današnjem izdanju prisustvovali su mnogi, već dobro uhodani pisački kameleoni, tako da je znojenje prošlo nekažnjeno. Sunce nas je blagoslovilo još jednim rovitim podnevom u dolini, pa je jednoglasno odlučeno da se spustimo peške nazad do sela. Svečani Andi otvaraju svoje najskrivenije prolaze i putiće, a ptičice sa zelenih grana eukaliptusa zovu nas u posetu – nešto što Mare na kvadrat i ja ne možemo odbiti....
Tumaraj, tumaraj, tumaraj...
U mestima kao što je Sveta dolina, čovek se nikad ne može izgubiti – uvek se nalazi baš tamo gde treba da bude! Prati potok i stići ćeš do reke, prati reku i stići ćeš do sela. Svaki prolaz je nova dimenzija, a svaki komšiluk svet za sebe. Kad smo kod komšiluka, Mare Pi je vešto preskočio komšijsku ogradu i slavujskim zviždukom nas pozvao da mu se pridružimo u akciji. Ne, nije u pitanju drpanje komšijskih plodova, već se radi o spontanoj poseti Maretovih bliskih hipi prijatelja, koji su nas ugostili u dnevnoj sobi, smestili na podne jastuke i poslužili nas travom i rapeom. Komšija ima strašno guste dredove i mistično prisustvo, i da stvar bude još čudnija, ima nestvarno zgodnu, čarobnu plavušicu za suprugu. Mare i njegov mistični ortak ispričali su se u šiframa koje su Kormi i meni van reona lingvističkog razumevanja, tako da smo fokus prebacili na odmeravanje čudnih artefakata razbacanih po gajbi šumskog čarobnjaka. Fajront je došao brže-bolje, ovde čovek brzo može izgubiti razum... Mada, da li iko ko se razumom vodi može ovde uopšte zalutati?!
Drevni jezik dernjajućih komšija svečano ukrašava arhaične inkanske ruševine koje se prelivaju po zelenkastim brdima. Iza ćoška povremeno naletimo na zalutale alpake koje su začuđujuće mirne u našem prisustvu. Mora da im nisu poznate balkanske navike pretvaranja u roštilj svega što hoda na četiri noge...
I bolje što nisu. Priđi bliže, i bliže, i bliže, i... Abracadabra!
